petak, 28.12.2007.
odlazak u nepoznato
|
smrt me odvukla od nje
odnijela k sebi, poput vala što s pijeska krade tragove naših stopa.. poput oblaka što s neba sakriva mjesečinu... nestao sam...ne znadoh kud.. povratak bješe nemoguć... nisam znao put... dok mi ruka nije pružena bila, ruka iz tame što me doziva: "Sve što znamo o ljubavi jest da je ljubav sve, ali ona nestane prije ili kasnije, al ono istinski za što vrijedi čak da i umiremo su uspomene koje stvaramo dok živimo..." |
ponedjeljak, 20.11.2006.
nestanak...
|
ljubav, riječi, nestanak
pogle dpun čežnje, rastanak koraci koji odlaze po srcu mi gaze... vijugava cesta smrti namiguje ona u mom srcu i dalje caruje no njezinog daha više nema riječi njenih ostala tek sjena rastanak jje izabrala zbog zlih ljudi, otišla od ene bez pozdrava, al znam da se zorama i ona sama budi srce za njom i dalje pati, da joj nisam više potreban neće nikako da shvati... |
ponedjeljak, 09.10.2006.
tjelesna ljubav...
|
Bludna noć, moje griješne ruke
njene tajne misli, moje muke njeno toplo divno tijelo, sve je sad moje što biti nije smijelo... usne njezine okusa jagoda mora da je ona vilinog roda jer kosa joj na breskve miriše a dok ju ljubim tako milo diše gledajući njezine nage grudi mjesec se uzbuđen iz sna budi a vjetrovi vijore njeno ime sklupčala se do mene zbog zime milujem joj grudi, ljubim joj dlan nadam se da ovo nije samo san jer njezinom tijelu moje pripada i budeći se uz nju vjerujim da postoji nada... i dok posjedujem to divno tijelo puno rose shvatih da njene oči tajnu tuge u sebi nose i shvatih da je sa mnom mogla biti samo jednu noć jer je već sutradan natrag u svijet vila morala poć... |
ponedjeljak, 02.10.2006.
jednoj tužnoj duši..(ona znat će...)
|
tužnu pjesmu ulica svira
njena ruka moje srce dira hvata obim rukama, baca na hladno tlo znao sam otpočetka kako će se svršiti to... njeno ime na usnama, pjesnica se otkrila iz tame naslonila se i suze tople lila na moje rame a onda netala kao što je i došla tako da posumnjah da postoji al ona mi reče sudbina ne razdvaja ono što bog tjede da spoji udisao sam svaki njen stih, a onda ju uočio na livadi iskonovoj ondje mi prikazala sliku svijeta koju ne bijah znao, zaljubih se na pogled prvi, no ona mi reče da pojam ljubav stran je njoj pa zarazila me ona stihovima ovim nježnim, sonetima o tuzi a ja pronađoh u njoj smisao svemu, pjesma je ova posvećena mojoj voljenoj, prekrasnoj, jedinoj muzi... |
utorak, 19.09.2006.
novo jutro
|
Novo jutro donosi spas
jutro novo mjenja nas ono nas odvodi od svega nam znanog ono nas razdvaja od života nam danog ja jedva čekam jutro novo jer dosta mi je proživljavat ovo dosta mi je mrvit svaki dan svoju dušu u svome srcu osjećaja pronaći sušu! |
subota, 16.09.2006.
dijete u meni se dočepalo tipkovnice....
|
Uvijek pišem o ljubavi, a rijetko o svom životu
I ja sam nekoć živio i spoznao svu njegovu divotu Gledao sam oblake na nebu kraljevsko plave boje I ne bi satima micao pogled od lubimice svoje Bijah tad još dijete, ljubimica moja bješe malo mače I radovao sam ju čuti presti, ili gledat kako veselo skače Ali jednog dana pronađoh ju kako mirno spava A rep joj miluje žarko zelena poljska trava Dotrčah do nje s osmijehom na licu, Zadnji osmijeh u životu mom, Za njenu smrt bacih na sebe krivicu Tog dana otkrih smisao riječi smrt i tuga Zadnji dani mladosti moje, Tog dana shvatih da je puna boli životna pruga! |
subota, 09.09.2006.
I.
|
Jesensko sunce posadilo je u meni tugu,
lutam ulicama besrama, ulicama zapečačenih usana lutam svjetom koji me mrko gleda svjetom koji čini se ne shvaća da tražim samo zaborav ali tko će ga naći, da li će zaborav možda slučajno na toj bučnoj i prepunoj ulici naletjeti na mene dok se odmicao od još jenog gubitnika, od još jedne duše koja je zaljubljena u tugu ona je otišla zauvijek od mene, a i molio sam da ode previše me boljelo imati ju na tren i znati da više ne zaslužujem znati da je ono što je trebala biti jedna strastvena noć postala nešto više od svega što sam ikad posjedovao znati da onda kad srce spremiš u sef dođe ona s ključem koji otvara sva vrata ona koja jednim pogledom u tebi stvara sreću ona koja tebi nije suđena, ona zbog koje umireš i umro sam od prevelike sreće umro jer su mi pred očima ispisane krvlju riječi: nikad više umrla je ljubav koju mi ona pokloniše umro je čovjek koju pravu ljubav izgubiše |
Jesen se bliži
|
jesen se bliži, bliži se kraj
nestaje sunce, njegov divni sjaj nestaju bijeli oblaci i igra njihova nestaje polako ljubav ova odlaziš zadnjim danom ljeta čim si krenula uhvatila me sjeta čim si nestala tuga me opazila ranije nije, jer ti si na me pazila jesen se bliži, a mislim da je ovo, (ne nije ništa o čemu pričam novo) kraj života moga, mojih snova i želja jer kad je otišla rekla je da treba samo prijatelja! |
četvrtak, 07.09.2006.
beznađe.......
|
Sanjao sam mnogo divnih snova boja purpurnih noći,
ljubio sam mnoge žene, ali umro gledajući jedne jedine oči zelene oči boje krošnje drveća, usne boje ciklame kosa mirisna, meka poput svile, boje suhe slame srcu se ne naređuje, a ako mu narediš zapovijed ne sluša srce je stvorno samo zato da na kapi sreću kuša a njezino je srce moglo mnogo da mi pruža a moglo bi i više da nije imala jednoga muža uvijek mi za krive oko padne, uvijek patim tražeći ljubav nedostižnu uvijek završim ljubeći usne lažljive i hladne a svaki se put iznova ponadam svaki put pružajući im srce na dlanu i svaki put iznova mi duša umire, u očaj padam... |
nedjelja, 27.08.2006.
Elizabeta
|
Elizabeta bješe zaljubljena djevojka kao što mnogih ima
u njenom sam naručju proveo mnoge trene divne dok se jednog dana nije utopila podno rijeke Mirne dobre ljude Bog poziva k sebi, a zemlju ovu ostavlja zlima Ljubavi se rode s jedinim ciljem da nestanu tužno je to ali ljudska su bića stvorena za patnju a čim sam ju upoznao osjećao sam u zraku tužnu slutnju da sreća ne traje zauvijek, već trebamo bit zahvalni svakom danu Trebamo svaki dan ljubiti srcem svim, srcem čistim i reći voljenoj osobi bar jedanput na dan koliko nam znači trebamo se priviknuti da se znamo na trenu gubitka nositi s tim Smrt mi ju oduzme dok me čekala podno rijeke kasnio sam zbog nečeg tada važnog i žalit ću što nisam došao sve moje zemaljske vijeke... |
